KRITIKA - tesanj 1999. godine
Kritika sa izlozbe odrzane u Tesnju 1999 godine, profesor Amir Brka.
Levha Osmana Morankica jeste medijski sinkretizam, sto levha inace nije.Levhe predstavljaju kaligrafske ispise iz Kur'ana, koji svojim krasnopisnim vizualizacijama izrazavaju odnos sakrosantnosti prema kuranskoj rijeci kao materijalizaciji logosa, ali se zadrzavaju u mediju pisma, izvorne grafije, dakle, kojoj razmicu granice s ciljem estetske nadogradnje komunikativne funkcije te rijeci, ispitujuci dokle je moguce u tom smjeru ici, a ipak ostati u sferi pisma, i oblikotvornom vjestinom potencirati posebnost sadrzine kuranskih odlomaka kao glasa koji nije od ovoga svijeta.Osman Morankic, medjutim, prelazi granice, i njegove levhe vise nisu samo grafija: one su spoj tog medija sa likovnim.One su, dakle, intermedijalna ostvarenja, a mozda bi se njihov locus nascendi, takvih kakve jesu, osim u naznacenom odnosu prema rijeci bozanske objave, inace opcem za sve autore levhi, mogao traziti i u interkulturalnim osnovama njegova bosnjackog bica: orijentalno-okcidentalnim miksturama iz kojih do sada Bosnjaci, koliko je meni poznato, nisu kreirali levhe, nego su ekskluzivno ostajali pri svojim islamskim duhovnim i kulturnim izvoristima.Morankiceve, pak, levhe, prelazeci preko ruba harfova, prevladavaju zanatstvo, odnosno vjestinu, i u svojoj likovnoj nadogradnji, kao i u nesvakidasnjem komponiranju elemenata grafijskoga i elemenata piktoralnog - postaju umjetnost.
Neke njegove levhe, pri tom, transformiraju arapske harfove u potpunosti ostajuci u linearnome, uoblicujuci ih u figuralne predstave prepoznatljivih simbolickih vrijednosti - po intenciji afirmiranja i apostrofiranja energije Božije rijeci koju ti harfovi pronose.Ali - u islamu ideja lijepog ima naglašeno mjesto, jer Allah je "ucinio lijepom svaku stvar koju je stvorio".Zato "islamska kaligrafija nije samo kompenzacija za suspendirano prikazivanje lika u umjetnosti islama, ona ima znatno bitnije svoje korijene u duhu pobornika islama kao specificnog civilizacijskog kruga, ona se ugradjuje u sam stil zivota, u moguci modus vivendi.I otuda ni u jednoj civilizaciji kaligrafija ne zauzima tako pocasno mjesto kao u islamskoj umjetnosti.Time se lijepo ne ukazuje samo sebi svrhom vec biva eticki determinirano kao dobro" (V.Vujanovic).
Medjutim, cijeli krug kudikamo slozenijih pitanja pokrecu oni Morankicevi eksponati koji u svojoj fakturi komponiraju linearno i slikarsko, a ovaj drugi teorijski termin pokriva tako snazno polje tih Morankicevih umjetnina da je pitanje da li je dovoljno imenovati ih levhama - ako se zadrzimo na tradicionalnome znacenju te rijeci.Diskurzivnost poruke sadrzane u tekstu levhe, naime, data je na oslikanoj povrsini, takvoj da se ona na prvi pogled doima samo manje vaznom dekoracijom grafije. Ali, u pitanju je, zapravo, cjelina u kojoj tekst levhe "izrasta" iz barokne slikarske slutnje metafizickog nagovijestene upravo tom "pozadinom".I to je, u stvari, sasvim smislen Morankicev postupak kojim on veoma uspjesno predodzbu same biti levhe - glasa iz onostranosti - intenzivira katkada i do dramatskih razmjera, na primjer tako sto na nekim levhama slikar kao da je htio doslutiti i uprizoriti viziju momenta u kojem se desava sam cin objave. To je efekat sto ga on u nama izaziva kada se nadjemo pred najuspjelijim njegovim eksponatima, i time se, jos jednom, vrlo upecatljivo pokazuje relativnost, odnosno nedovoljnost svih teorijskih distinkcija. Tako umjetnine Osmana Morankica govore o mogucnosti trijumfalnog spoja nekih zapadnih tipologija u likovnoj umjetnosti: linearnog i slikarskog, renesansnog i baroknog, i to, da "paradoks" bude veci, on to postize radeci levhe kao produkte eminentno islamske duhovnosti, pa se, nadalje, potire i sama podjela na istocnjacko i zapadnjacko, odnosno - ona se njihovim sretnim amalgamiranjem nadilazi uoblicujuci se u jedinstveno komponiranoj strukturi kroz koju se sluti da se sve antropoloske forme, nekada i do paroksizma usuprotstavljene, definitivno spajaju u transcendenciji, u nespoznatljivome Jednom iz kojega sve i potice.
Amir Brka